večeras ćeš spavati bez jastuka

Tko zna
možda kad se okreneš
na tvom ogledalu
još i dalje ostaju
tvoje zjene
i ja u njima,
a na bijeloj
papirnoj maramici
koju si netom zagrizla
i odbacila,
da odstraniš višak ruža,
još uvijek ostaju
mrlje uzdaha
i sjeta poljubaca.

I sada kad
izlaziš iz svoje sobe
sakrivaš me od sebe
u svom ormaru,
da uveče kad se vratiš
sita uzaludnosti
svojim ozeblim rukama
ponovo potražiš
ruke moje
u džepovima
tvog kaputa.

I večeras ćeš
kao i nekoliko
zadnjih dana
spavati bez jastuka
da ne bi ponovo čula
žamor svojih želja
koje su se pod njim
skrivale,
tamo
na nekada milom mjestu
utočišta.

02.01.2011. u 23:35 | 2 Komentara | Print | # | ^

zaručen s kišom



Pada kiša, i razmazuje sjetu po obrazima.
Puštam je . Možda odnese Judin poljubac sa obraza,
i ispere boju tvog glasa iz moje kose , možda
svojim toplim kapljama umlači hladnoću tvojih riječi.

Pada kiša. Ja se ne sakrivam. Pašu mi njeni prsti na vratu!
Tako je neobično čezna kad me ljubi, brišući
okus jučerašnjosti sa mojih usana. Sad mirišem po njoj
i pripadam joj. Moje zjene poprimaju njeno sivilo.

U očima mi je sakrila oblake vode
za dane sušne. Ispod vjeđa duboki zdenci.
Rominjanje zaglušuje zakletve u pitosporama.

I zatvara mi kapke da ne primjetim siluetu.Zaručen s kišom
dio mene odlazi. Koliko sam se promijenio zbog nje!
Da je nema još bi u meni gorjela pjesnikova lomača!

01.04.2010. u 17:52 | 15 Komentara | Print | # | ^

zarobljeno svijetlo

u bodljikavoj žici zjenica
još uvijek čuvam
zarobljeno svijetlo
pod grlom utamničene leže
tople riječi
nikome neizgovorene
čuvane
za tebe
ljubavi moja

kad dođeš dođi tiho
tiše od sjene
i umiranja ptice
u dalekim granama
da led kojim sam okovan
ne popusti pod tvojim stopalima
i pređeš na ovu stranu
sigurna

ljubavi moja
i kad zaspem sjene
mirišljavom tintom
zapisuju tvoje nepoznato ime
na margine listova
za mojim stolom
tuga zoblje mrvice koje mi
preostanu
i neka neonska ptica zaigra po zidu
razbijajući košmare
iznad mog uzglavlja
na podu u uglu
plače pjesma

još uvijek sam rijeka
bez obala
tvoja trstika zeleni se na nekom
drugom mjestu
nema me u tvom korijenju
vrbe se sasušile
a potočnice klonule
uzalud huče slapovi
na dnu je samo teško kamenje
pokoje odbačeno obećanje
jastućić za igle
sa ružičastim koncem
i crvena slova iz nekog spomenara
što izviruju ispod
savinutih ušiju
papira

negdje
malo dalje
moje izgubljeno pero
zabodeno
u napuštene nade

kraj njih moje srce


20.12.2009. u 23:55 | 12 Komentara | Print | # | ^

ljutka

nauči me
kako da te volim
i kako da te razumijem

o nemiru moj
i zagonetko
o moja ljutka

jer te je bog
darovao meni
ali bez naputka

a srcu sam ludom
već dozvolio
da te u svaku poru utka

nauči me kako se ljube
takve kao ti
ćudljive a lijepe ko lutka

i kako da nađem onu zlatnu žicu
i ukradem je iz tvoga srca
iz nekog skrivenog kutka

jer volim te i od života više
iako si ponekad neshvatljiva
i iako si ljutka

28.07.2008. u 14:47 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>